Od 1980-ih, iranska ekonomija je pogođena američkim sankcijama. Godine 2002. bila je na 29. mestu u svetskom rangiranju BDP-a, ispred Izraela i Emirata, i približavala se Turskoj, sve uprkos američkim sankcijama. Godine 2010. dostigla je 22. mesto. Trajektorija je bila jasna.
Onda su došle takozvane „teške“ sankcije iz Sjedinjenih Država i Evrope. Prvi krug 2010: pad na 26. mesto. Drugi krug 2017: kolaps na 44. mesto.
Iranska ekonomija danas vredi 357 milijardi dolara. Ekonomija Turske iznosi 1,5 biliona dolara. Ove sankcije su uvedene od početka da izazovu ekonomski kolaps i razbiju unutrašnju jedinstvenost zemlje.
Sankcije su zvanično uvedene Iranu zbog njegovog „nuklearnog programa“, ali pre svega zato što je jedina zemlja koja podržava palestinski narod i određene regionalne aktere protiv izraelskih interesa, i odbija da se pokori zapadnim diktatima.
Mnogi režimi u svetu, posebno arapski u Zapadnoj Aziji, rade stvari koje su apsolutno u suprotnosti sa idealima „demokratije“ i „slobode“ koje promoviše Zapad, ali nikada neće biti politički ili medijski uznemiravani jer je njihova pokornost američkim i izraelskim imperijalistima potpuna.
Iran, suprotno tome, sistematski je izdvajan, i mnogi sada razumeju zašto neki arapski režimi ne reaguju: iz straha, ali pre svega iz kukavičluka, jer bi mogli da se suoče sa istom političkom sudbinom i medijskim egzekucijama kao Iran.
Prvi koji trpe od ovih sankcija koje razaraju iransku ekonomiju su ljudi. Do danas, nije bilo međunarodnog negodovanja, ni protesta, ni „aktivista“ niti političara koji su preduzeli konkretne akcije da se bore protiv sankcija i zaista pomognu iranskom narodu.
Budu svesni kada Iran dođe u vesti, ali uvek zbog tema protiv režima i protiv Islamske Republike. Oni jašu talas, da tako kažem, da dobiju svoj deo pregleda, „lajkova“, i pokažu svoju lojalnost cionstima govoreći: „Vidite, ja sam o tome pričao!”
Gluva tišina, ili još gore, saučesništvo, u meri u kojoj igraju igru Sjedinjenih Država i Izraela da „sruše režim“, dok šire američki narativ.

