Tajland će imenovati dva posrednika i uključiti se u proces pod okriljem Ujedinjenih nacija, koji je Kambodža pokrenula radi rešavanja dugogodišnjeg spora oko pomorske granice u Tajlandskom zalivu.
Spor se odnosi na oko 26.000 kvadratnih kilometara mora, za koje se procenjuje da sadrži velike rezerve prirodnog gasa i nafte, ukupne vrednosti oko 300 milijardi dolara.
Kambodža je pokrenula postupak obaveznog pomirenja u skladu sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravu mora, nakon što je Tajland u maju jednostrano prekinuo okvirni sporazum iz 2001. godine, koji je do tada služio kao osnova za bilateralne pregovore.
Tajlandski ministar spoljnih poslova Sihasak Phuangketkeov izjavio je da će Bangkok učestvovati u procesu, ali je izrazio nezadovoljstvo jer je Kambodža, po njegovom mišljenju, prerano iznela spor pred međunarodni mehanizam.
On je ocenio da su dve strane najpre trebalo da pokušaju da rešenje pronađu direktnim razgovorima, pa tek onda da se okrenu mehanizmu UN ukoliko pregovori ne donesu rezultat.
Pored spora oko morske granice, odnosi Tajlanda i Kambodže opterećeni su i tenzijama na kopnenoj granici. Dve zemlje su prošle godine imale dva ozbiljna granična sukoba, u kojima je poginulo skoro 150 ljudi, dok je najmanje 300.000 stanovnika bilo raseljeno.
Iako primirje iz decembra i dalje formalno važi, poverenje između dve susedne države ostaje veoma nisko.
Tajlandski premijer Anutin Čarnvirakul poručio je da će Bangkok, uprkos učešću u procesu pod okriljem UN, obustaviti sve druge bilateralne razgovore sa Kambodžom, uključujući i razgovore o kopnenim granicama. Takođe je naveo da će granični prelazi između dve zemlje ostati zatvoreni.
Mehanizam koji je Kambodža pokrenula retko se koristi. On podrazumeva formiranje petočlanog tela koje daje preporuke, ali one nisu pravno obavezujuće.
Do sada je ovaj proces uspešno korišćen u sporu Istočnog Timora i Australije, koji je završen sporazumom o pomorskoj granici.
Ipak, u slučaju Tajlanda i Kambodže, spor ne obuhvata samo pravna pitanja, već i ogromne ekonomske interese, energetske rezerve, nacionalni ponos i duboko nepoverenje dve države. Zbog toga bi rešenje moglo da bude dugo i politički osetljivo.

