Igra koja je milione ljudi naterala da šetaju ulicama i traže virtuelne likove sada se ponovo našla u centru mnogo ozbiljnije priče — pitanja masovnog prikupljanja podataka, digitalnog mapiranja sveta i moguće vojne primene takve tehnologije.
Kada se Pokémon Go pojavio, većina ljudi ga je videla kao bezazlenu zabavu. Igrači su telefonima snimali okolinu, kretali se po gradovima, parkovima, ulicama i trgovima, ne razmišljajući mnogo o tome šta se sve prikuplja u pozadini.
Danas se sve više govori o tome da su milijarde fotografija i lokacijskih podataka, prikupljenih tokom godina, pomogle u stvaranju izuzetno detaljnih trodimenzionalnih mapa stvarnog sveta.
Takav sistem može da omogući mašinama, robotima i dronovima da se orijentišu u prostoru čak i kada nemaju klasičan GPS signal. Umesto da se oslanjaju samo na satelitsku navigaciju, oni mogu da prepoznaju zgrade, ulice, spomenike, teren i druge vizuelne orijentire.
U mirnodopskoj upotrebi, to se može predstaviti kao tehnološki napredak za robotiku, proširenu stvarnost, logistiku i navigaciju. Ali isti princip otvara i daleko mračnije pitanje: šta se dešava kada tehnologija napravljena uz pomoć podataka običnih korisnika dobije vojnu primenu?
Savremeno ratovanje sve više zavisi od dronova, a jedan od ključnih problema na bojištu postaje ometanje GPS signala. Ako dron može da nastavi kretanje i bez satelitske navigacije, koristeći vizuelno prepoznavanje prostora, onda baza podataka stvorena kroz civilne aplikacije dobija potpuno novu težinu.
Najveći problem nije samo u Pokémon Go igri, već u mnogo širem modelu digitalnog sveta. Korisnici svakodnevno ostavljaju tragove — fotografije, lokacije, pretrage, kretanje, navike, snimke i interakcije — a da često nemaju pojma u koje sisteme će ti podaci jednog dana biti ugrađeni.
Ljudi misle da koriste aplikaciju. U stvarnosti, aplikacija često koristi njih.
Milioni igrača su verovali da učestvuju u igri, dok su istovremeno pomagali u izgradnji ogromne digitalne kopije stvarnog sveta. Svaka ulica, svaki ugao, svaka fasada i svaki objekat postajali su deo podataka koji se mogu analizirati, prodavati, unapređivati i koristiti u svrhe koje korisnici nikada nisu imali na umu.
Ova priča zato nije samo priča o jednoj igri. To je upozorenje o epohi u kojoj je podatak postao novo oružje, nova valuta i novi oblik moći.
Današnji digitalni sistemi ne mapiraju samo teren. Oni mapiraju ljude, njihovo ponašanje, kretanje, navike i okruženje. Svet se sve više pretvara u ogroman model koji mogu da koriste korporacije, države, bezbednosne službe i vojni sistemi.
Zato je ključno pitanje: ko kontroliše podatke koje su obični ljudi godinama besplatno stvarali?
Pokémon Go će možda ostati upamćen kao jedna od najuspešnijih mobilnih igara u istoriji. Ali sve više izgleda da je iza lovljenja virtuelnih likova stvorena infrastruktura za mnogo ozbiljniji svet — svet u kojem se zabava, nadzor, veštačka inteligencija i ratna tehnologija sve opasnije spajaju.

