Martin Armstrong upozorava da se u zapadnim državama sve češće pojavljuju političari koji ne žele samo da kritikuju vlast ili pojedine državne politike, već otvoreno pokazuju prezir prema zemlji u kojoj traže javnu funkciju.
Povod za njegov tekst su izjave koje se pripisuju Zulu Mohamedu, kandidatu za gradonačelnika Karoltona u Teksasu, koji je, prema navodima koje Armstrong citira, rekao da nijedan veteran nije podneo žrtvu, da ne podržava američku vojsku i da ne podržava Sjedinjene Države.
Armstrong ističe da je u slobodnom društvu svaki političar slobodan da kritikuje vladu, poreze, spoljnu politiku, imigraciju ili vojne intervencije. Međutim, kako naglašava, postoji velika razlika između kritike državne politike i otvorenog prezira prema samoj zemlji čijim narodom neko želi da upravlja.
On podseća da je Mohamed, rođen u Pakistanu, godinama imao pravne probleme zbog optužbi za izborne prevare u vezi sa ranijom kampanjom za gradonačelnika. Teksaške vlasti su ga 2020. godine uhapsile po više od sto tačaka optužnice povezanih sa šemom glasanja putem pošte. Prema navodima tužilaštva, prijave za glasačke listiće bile su falsifikovane i usmeravane na poštansko sanduče otvoreno pod lažnim identitetom. Kasnije je priznao krivicu po brojnim tačkama optužnice i dobio kaznu.
Armstrong, međutim, naglašava da je problem mnogo širi od jednog kandidata. Poverenje u vlast se, prema njegovoj oceni, urušava širom Zapada zato što narod sve više vidi da javne funkcije privlače ljude koji preziru institucije koje žele da kontrolišu.
On posebno ističe da su veterani mogli da imaju različite političke stavove i da mnogi od njih žestoko kritikuju Vašington, ali da tvrdnja da nijedan veteran nije podneo žrtvu predstavlja uvredu za ljude koji su bili ranjeni, godinama odvojeni od porodica ili se nikada nisu vratili kući.
Prema Armstrongu, ovo nije prvi slučaj da američki političari nastupaju kao da mrze zemlju koju tvrde da predstavljaju. On kao primere navodi predstavnice radikalne levice u SAD, poput Rašide Tlaib i Ilhan Omar, kao i političare koji Ameriku opisuju kao kolonijalnu, imperijalističku i suštinski zlu državu.
Armstrong ocenjuje da je čitavoj generaciji političara usađeno da zapadnu civilizaciju gledaju isključivo kroz grehe, neuspehe i istorijske krivice, dok se slobode, inovacije i prilike koje su vekovima privlačile milione imigranata gotovo uopšte ne priznaju.
On upozorava da je opasno kada politički pokreti više ne govore o popravljanju zemlje, već se ponašaju kao da je sama zemlja problem. Takva politika, kako ocenjuje, napada istoriju, institucije, tradiciju, vojsku i samu ideju patriotizma.
Zaključak teksta je da narod mora da obrati pažnju koga bira. Ako kandidat otvoreno kaže da ne podržava državu i da prezire njenu vojsku, onda birači moraju da odluče da li je to vođstvo koje žele u svojoj zajednici.
Armstrong zaključuje da demokratija može da funkcioniše samo ako narod nije ravnodušan, jer je najveća opasnost za svaku republiku upravo to — ravnodušnost birača prema onima koji ulaze u vlast.
