Iran nastoji da iskoristi duboke političke podele u Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu kako bi otežao stvaranje jedinstvenog fronta protiv Teherana, ocenjuje se u analizi aktuelne iranske strategije. Osnovna ideja je jednostavna – protivnika koji je zaokupljen unutrašnjim sukobima mnogo je teže organizovati za odlučan spoljnopolitički ili vojni odgovor.
Posebno se ukazuje na snažnu političku polarizaciju u SAD, gde se gotovo svaka odluka administracije Donalda Trampa suočava sa žestokim otporom demokrata. Prema ovoj oceni, Teheran ima interes da takve podele dodatno produbljuje i da svaki sukob sa Vašingtonom pretvori i u unutrašnji američki politički obračun, čime bi prostor za jedinstvenu strategiju prema Iranu bio dodatno sužen.
Slična slabost prepoznaje se i u Izraelu, gde postoje duboke političke podele i snažan otpor delu politike Benjamina Netanjahua. Ukoliko se pitanje odnosa prema Iranu pretvori u još jednu tačku unutrašnjeg sukoba, sposobnost Izraela da nastupa jedinstveno mogla bi biti oslabljena upravo u trenutku najveće regionalne krize.
Ovakva strategija nije nova. Kao istorijski primer navodi se Filip II Makedonski, koji je koristio duboke političke podele u Atini kako bi oslabio otpor grčkih polisa pre konačne pobede kod Heroneje 338. godine pre nove ere. Sličnu taktiku koristili su Aleksandar Veliki prilikom osvajanja Persijskog carstva i Julije Cezar tokom Galskih ratova, podstičući postojeće sukobe među protivničkim frakcijama i plemenima.
Prema ovoj analizi, cilj Irana nije nužno da direktno kontroliše američku ili izraelsku politiku, već da iskoristi već postojeće sukobe i produži političku paralizu svojih protivnika. Što su demokrate i republikanci u Vašingtonu, odnosno suprotstavljeni politički blokovi u Izraelu, više zaokupljeni međusobnim obračunima, to je Teheranu lakše da izbegne jedinstven i brz odgovor.
U tom kontekstu, politička polarizacija postaje oružje gotovo jednako važno kao rakete i dronovi. Iran, prema ovoj proceni, pokušava da svoju najveću prednost pronađe upravo u slabosti protivnika – njihovoj nesposobnosti da u trenutku krize ostave unutrašnje sukobe po strani i nastupe kao jedinstven blok.

