Rusija je spremna da pomogne u rešavanju pitanja iranskog obogaćenog uranijuma, izjavio je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov, poručujući da Moskva ima iskustvo i tehničke mogućnosti da učestvuje u takvom dogovoru.
Lavrov je naveo da Rusija pozdravlja svaki diplomatski korak koji može sprečiti novo izbijanje rata i omogućiti da se spor oko iranskog nuklearnog programa rešava pregovorima, a ne silom.
Prema njegovim rečima, Moskva je i ranije imala ulogu u sporazumima o iranskom nuklearnom programu i spremna je da, ako strane to budu želele, ponovo pomogne u tehničkim i diplomatskim rešenjima.
Ruski šef diplomatije je naglasio da Iran, kao potpisnica Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, ima pravo na razvoj mirnodopske nuklearne energije i obogaćivanje uranijuma u civilne svrhe, ali pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju.
Time je Moskva ponovila svoj dugogodišnji stav: spor oko iranskog nuklearnog programa ne može se rešiti oduzimanjem svih prava Teheranu, već dogovorom koji bi istovremeno poštovao iranske interese i otklonio strahove od vojne upotrebe nuklearnog materijala.
Pitanje obogaćenog uranijuma jedna je od najosetljivijih tačaka u razgovorima o novom aranžmanu između Irana i Sjedinjenih Američkih Država.
Vašington i njegovi saveznici traže čvrste garancije da Iran neće moći da razvije nuklearno oružje, dok Teheran insistira da njegov program ima isključivo mirnodopsku namenu.
Jedna od mogućnosti o kojoj se razgovara jeste da se deo iranskih zaliha obogaćenog uranijuma razblaži, izmesti ili pretvori u materijal pogodan za civilnu upotrebu.
Upravo tu Rusija pokušava da se pozicionira kao posrednik i tehnički garant, jer je i u vreme ranijih nuklearnih dogovora imala važnu ulogu u radu sa iranskim nuklearnim materijalom.
Lavrov je poručio da Moskva ne nameće svoju inicijativu, ali da je spremna da pomogne ako postoji saglasnost svih strana.
Za Rusiju, ova ponuda ima više dimenzija.
S jedne strane, Moskva želi da se predstavi kao sila koja može da spreči novu eskalaciju na Bliskom istoku. Sa druge strane, ruska uloga u iranskom nuklearnom pitanju jača njen diplomatski značaj u trenutku kada Zapad pokušava da je izoluje zbog rata u Ukrajini.
Iranu ruska podrška daje dodatni prostor u pregovorima sa Vašingtonom, jer Teheran može da pokaže da ima moćnog partnera koji priznaje njegovo pravo na mirnodopski nuklearni program.
Sjedinjene Američke Države, međutim, traže mnogo strože garancije, posebno oko verifikacije, inspekcija i budućeg ograničenja obogaćivanja.
Zato će ključno pitanje biti da li Moskva može da bude prihvatljiva i Vašingtonu i Teheranu kao deo mehanizma koji bi kontrolisao sporne zalihe uranijuma.
Ako se postigne dogovor, Rusija bi mogla da dobije ulogu jednog od garanata novog nuklearnog aranžmana.
Ako dogovor propadne, pitanje iranskog uranijuma ponovo bi moglo da postane jedna od glavnih tačaka sukoba između Irana, SAD i Izraela.
Lavrovljeva poruka zato nije samo tehnička ponuda, već i politički signal: Moskva želi mesto za stolom u svakom ozbiljnom dogovoru o Iranu i Bliskom istoku.

