Evropa se suočava sa sve dubljim političkim i društvenim podelama zbog migracione politike, a ekonomski i geopolitički analitičar Martin Armstrong upozorava da bi rastuće tenzije mogle da prerastu i u nasilne unutrašnje sukobe. On ipak naglašava da klasičan građanski rat nije najverovatniji scenario, već da je veća opasnost od sukoba između dela migrantskog stanovništva i domaćeg stanovništva evropskih država.
Povod za novo upozorenje predstavlja velika migrantska kriza u španskoj Seuti, gde su krajem jula desetine hiljada ljudi pokušale da pređu granicu iz Maroka. Kriza je brzo prerasla u međudržavni spor unutar same Evropske unije. Italija je privremeno uvela kontrole za putnike koji iz Španije dolaze vazdušnim i pomorskim putem, uz obrazloženje da je reč o bezbednosnoj meri, dok je Madrid odgovorio sopstvenim kontrolama prema Italiji.
Armstrong smatra da je migraciona politika postala jedna od najopasnijih linija podele unutar EU. Umesto zajedničkog pristupa, države sve češće stavljaju nacionalne interese ispred evropske solidarnosti, dok stranke koje zahtevaju oštrije mere prema migraciji osvajaju sve veću podršku. Po njegovoj oceni, time se postepeno urušava sposobnost Brisela da održi jedinstvenu politiku unutar Unije.
Novi evropski sistem migracija i azila takođe nailazi na snažan otpor. Mehanizam solidarnosti predviđa da države učestvuju u raspodeli tereta prihvatanjem tražilaca azila ili pružanjem finansijske i druge pomoći, ali su pojedine članice već jasno stavile do znanja da ne žele da prihvataju migrante na svojoj teritoriji. Poljska je, između ostalog, saopštila da novi sistem neće primenjivati u potpunosti.
Istovremeno se produbljuje spor oko načina odlučivanja u samoj EU. Predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen založila se za širenje glasanja kvalifikovanom većinom u spoljnoj politici, čime bi se smanjila mogućnost pojedinačne države da vetom blokira odluke Unije. Armstrong taj proces tumači kao pokušaj Brisela da dodatno centralizuje vlast i ograniči suverenitet nacionalnih država.
On migracionu krizu posmatra i kroz istorijsku paralelu sa poznim Rimskim carstvom, navodeći primer Gota koje je car Valens pustio na rimsku teritoriju u IV veku. Nakon sve većih sukoba sa rimskim vlastima usledila je katastrofalna bitka kod Hadrijanopolja 378. godine, u kojoj je Valens poginuo. Armstrong taj primer koristi kao upozorenje na posledice dubokih kulturnih i političkih podela unutar jednog društva.
Njegova najdramatičnija prognoza odnosi se na budućnost same Evropske unije. Armstrong procenjuje da bi migracije, ekonomski problemi, rast nacionalizma i sukob Brisela sa državama članicama mogli da pokrenu proces raspada EU već oko 2029. godine, dok tvrdi da Unija u sadašnjem obliku neće preživeti period posle 2032. godine. Reč je o Armstrongovoj prognozi, a ne o zvaničnoj proceni evropskih institucija.
Prema njegovoj analizi, najveća pretnja Evropi zato nije klasičan građanski rat između organizovanih vojnih strana, već kombinacija migracionih kriza, etničkih i kulturnih tenzija, političke radikalizacije i sve većeg nepoverenja između država članica. Ako se takvi procesi nastave, upozorava Armstrong, pitanje migracija moglo bi da postane jedan od glavnih faktora koji će odrediti i sam opstanak Evropske unije.

