Naučnici sve više upozoravaju da se ispod površine Zemlje nalazi jedan od najvažnijih, ali i najmanje istraženih sistema za opstanak života na planeti — ogromne podzemne mreže gljiva koje regulišu kretanje ugljenika, vode i hranljivih materija kroz ekosisteme.
Reč je o takozvanim mikoriznim gljivama koje žive u simbiozi sa biljkama i drvećem, povezujući čitave šume u složene podzemne mreže koje naučnici sve češće nazivaju „cirkulatornim sistemom Zemlje“. Ove gljive omogućavaju biljkama da razmenjuju hranljive materije, a istovremeno skladište ogromne količine ugljenika u tlu.
Istraživanja pokazuju da mikorizne mreže svake godine povuku više od 13 milijardi tona ugljen-dioksida u zemljište, što je količina ekvivalentna približno trećini globalnih emisija nastalih sagorevanjem fosilnih goriva. Zbog toga sve više naučnika smatra da bi očuvanje podzemnih gljivičnih sistema moglo postati jedno od ključnih pitanja u borbi protiv klimatskih promena.
Problem je, međutim, u tome što je većina ovih podzemnih ekosistema i dalje praktično nepoznata. Prema najnovijim procenama, više od 70 odsto svetskih ekosistema nikada nije detaljno ispitano kada je reč o podzemnim gljivama, dok je ogroman broj vrsta poznat isključivo na osnovu DNK tragova.
Naučnici upozoravaju da su posebno ugrožene oblasti tropskih šuma, stepa, sušnih regiona i delova Afrike i Azije, gde se nalaze ogromne, ali slabo istražene mreže podzemnih gljiva. Istovremeno, većina najvažnijih žarišta ovog podzemnog biodiverziteta nalazi se van zaštićenih prirodnih područja.
Međunarodni timovi već sprovode velike projekte mapiranja podzemnih gljivičnih mreža, koristeći milijarde DNK sekvenci i sisteme veštačke inteligencije kako bi napravili prvu globalnu kartu podzemne biološke raznovrsnosti.
Cilj naučnika je da vlade i međunarodne organizacije u klimatske i ekološke strategije uključe i zaštitu podzemnih ekosistema, jer sve više istraživanja pokazuje da bi upravo svet ispod naših nogu mogao postati jedan od ključeva za usporavanje klimatske krize.

