Četiri godine rata u Ukrajini i sve veća međunarodna izolacija značajno su promenili položaj ruskog predsednika Vladimira Putina u odnosima sa Kinom. Moskva je postala znatno zavisnija od Pekinga, dok kineske vlasti istovremeno jačaju kontakte sa predstavnicima ruske političke i poslovne elite koji bi mogli da imaju važnu ulogu nakon Putinovog odlaska sa vlasti.
Gotovo 40 odsto ruske spoljne trgovine sada se odvija sa Kinom, dok Rusija čini manje od četiri odsto ukupne kineske trgovine. Ta velika neravnoteža stavlja Moskvu u sve podređeniji položaj u odnosima sa Pekingom.
To se pokazalo i tokom Putinove posete Pekingu u maju, kada je ruska strana očekivala dogovor o izgradnji gasovoda „Snaga Sibira 2“. Kina je, međutim, tražila da ruski gas dobija po cenama koje važe na ruskom domaćem tržištu, što bi praktično značilo da Moskva subvencioniše projekat. Sporazum na kraju nije potpisan.
Kineske vlasti istovremeno pažljivo prate odnose Rusije i Severne Koreje. Peking strahuje da bi prenos ruske vojne tehnologije Pjongjangu mogao dodatno da ojača severnokorejski nuklearni program i podstakne Japan i Južnu Koreju na još bližu vojnu saradnju sa SAD.
U takvim okolnostima, Kina sve intenzivnije gradi odnose sa ruskim zvaničnicima i pripadnicima elite za koje procenjuje da bi u budućnosti mogli da oblikuju politiku Rusije. Time Peking nastoji da obezbedi svoj uticaj bez obzira na to ko će jednog dana naslediti Putina.
Kina je krajem juna javno pozvala Rusiju i Ukrajinu na prekid neprijateljstava i povratak pregovorima, a jedan kineski diplomata tom prilikom je govorio i o stradanju ukrajinskih civila.
Ipak, bliska vojna saradnja Moskve i Pekinga nije prekinuta. Početkom jula objavljeno je da su dve zemlje održale tajne vojne vežbe povezane sa ratom u Ukrajini, u kojima su učestvovali visoki oficiri obe vojske.
Sve to ukazuje da Kina ne prekida strateško partnerstvo sa Rusijom, ali istovremeno gradi pozicije za period posle Putina, nastojeći da zadrži snažan uticaj na Moskvu bez obzira na buduće promene u Kremlju.

