Izgradnja nuklearne elektrane Akuju u Turskoj predstavlja veliki korak ka energetskoj stabilnosti, ali istovremeno otvara ozbiljna geopolitička pitanja i rizike.
Ovaj projekat, koji realizuje ruska državna kompanija, omogućiće Turskoj da obezbedi stabilan izvor električne energije i smanji zavisnost od uvoza gasa i nafte. Očekuje se da elektrana pokriva oko deset odsto ukupne potrošnje struje u zemlji.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da ovaj potez ne uklanja zavisnost, već je samo menja. Turska se sve više oslanja na Rusiju ne samo za tehnologiju, već i za nuklearno gorivo, održavanje i upravljanje sistemom, što stvara dugoročnu stratešku zavisnost.
Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da ruska strana ima značajnu ulogu u vlasništvu i upravljanju elektranom, što Moskvi daje potencijalni uticaj nad ključnom infrastrukturom jedne NATO članice.
U slučaju političkih tenzija, postoji rizik da bi Rusija mogla da iskoristi tu poziciju kao sredstvo pritiska, na primer kroz kontrolu isporuka goriva ili tehničke podrške.
Istovremeno, projekat ima i vojno-strateške implikacije, jer se nalazi na obali Mediterana, u blizini osetljivih geopolitičkih zona, što dodatno komplikuje položaj Turske unutar NATO-a.
Iako turske vlasti ovaj projekat predstavljaju kao korak ka energetskoj nezavisnosti i tehnološkom napretku, analitičari upozoravaju da on istovremeno može ograničiti manevarski prostor Ankare u odnosima sa Moskvom.
Cela situacija pokazuje da u savremenom svetu energetska bezbednost često dolazi uz cenu novih zavisnosti — i da čak i veliki projekti mogu stvoriti dugoročne geopolitičke rizike.

